HR | EN

Klinička neuropsihologija

Naziv studija: Diplomski studij psihologije
Nositelj kolegija: dr. sc. Meri Tadinac, red. prof.
Izvođač kolegija: dr. sc. Meri Tadinac, red. prof., dr. sc. Svjetlana Salkičević, viša asist.
Broj ECTS bodova: 5
Jezik: hrvatski
Trajanje: jedan semestar (ljetni, 2. ili 4.)
Status kolegija: izborni
Oblici nastave s brojem sati semestralno: 30 sati predavanja, 30 sati kliničkih vježbi
Uvjeti za upis kolegija: Klinička procjena psihičkih poremećaja
Način polaganja ispita: pismeni 

 

Okvirni sadržaj kolegija

Teorijske osnove kliničke neuropsihologije: definicija, povijest, srodne discipline, osnovni pojmovi. Pojam organiteta. Organizacija moždane kore (cerebralna lateralizacija i longitudinalna organizacija). Povezanost patoloških promjena u strukturi i funkciji pojedinih dijelova mozga s promjenama u doživljavanju i ponašanju. Osnovni pojmovi neuropatologije: traume glave, cerebrovaskularni incidenti, tumori, degenerativni poremećaji, trovanja, infektivni procesi, epilepsija, metabolički i endokrini poremećaji. Osnovni pojmovi neuropatologije dječje dobi (neurorizično dijete, ADHD, autizam, tikovi, Touretteov sindrom). Neuropsihologijsko ispitivanje: racionala mjerenja deficita, tok neuropsihologijskog ispitivanja, interpretacija. Neuralna osnova, klinička slika i dijagnostika poremećaja različitih funkcija: agnozije i jednostrano zanemarivanje; apraksije i ekstrapiramidni poremećaji kretanja; afazije, aleksija, agrafija i akalkulija; poremećaji jezičnih funkcija; poremećaji izvršnih funkcija; poremećaji pamćenja.

 

Cilj kolegija (očekivane kompetencije)

Studenti će naučiti teorijske osnove kliničke neuropsihologije. Moći će opisati i objasniti organizaciju funkcija kod normalnog mozga i posljedice mozgovnog oštećenja pojedinih kortikalnih područja te povezati patološke promjene u strukturi i funkciji pojedinih dijelova mozga s promjenama u doživljavanju i ponašanju. Naučit će osnove neuropatologije i znati definirati, opisati i razlikovati glavne vrste poremećaja. Moći će opisati i objasniti tok neuropsihologijskog ispitivanja. Znati će opisati poremećaje perceptivnih, motoričkih, komunikacijskih, izvršnih i mnestičkih funkcija i povezati ih s lezijama pojedinih dijelova središnjeg živčanog sustava. Moći će nabrojati i objasniti primjenu najčešće korištenih testova i tehnika za dijagnostiku navedenih skupina poremećaja.

 

Obvezna literatura

Galić, S. (2002). Neuropsihologijska procjena. Naklada Slap, Jastrebarsko i Opća Županijska bolnica, Požega.  

Lezak, M.D. (1995) Neuropsychological Assessment. Oxford Univ. Press, New York. – pojedina poglavlja kao nadopuna osnovnom udžbeniku

Pinel, J.P. (2001). Biološka psihologija. Jastrebarsko: Naklada Slap. Poglavlja 6, 15.

 

Dopunska literatura

Turdiu, J. (1990). Klinička neuropsihologija. Zagreb: Školska knjiga.

Springer, S.P., Deutsch, G. (2001). Left Brain, Right brain: Perspectives from Cognitive Neuroscience. Freeman & Co., New York.

Kolb, B., Whishaw, I. Q. (2003.). Fundamentals of Human Neuropsychology, W. H. Freeman and Company, New York.

Luria, A. R. (1983). Osnovi neuropsihologije. Beograd: Nolit.

http://www.brainsource.com/

http://www.neuropsychologycentral.com/

http://www.neuropsychologyarena.com/resources/links/

Odabir aktualnih radova iz znanstvenih i stručnih časopisa