Osnove psihološkog savjetovanja


Predavač:
Prof.dr.sc. Lidija Arambašić
Satnica: 2 sata predavanja + 2 sata vježbi
Bodovna vrijednost predmeta: 5 ECTS
Status predmeta: izborni
Vrijeme i mjesto održavanja: svaki ponedjeljak, 18.30-21.30 (A-203) i VAŽNO! nekoliko subota (A-229, po 2 termina odjednom: 10.00-16.00h); zahvaljujući
tome, nastava će biti gotova prije kraja semestra.

Godina studija koja može slušati kolegij: IV. godina (tj. I. god. diplomskog studija) - 7. (zimski) semestar
Maksimalni broj studenata: 30
Obveze studenata: redovito pohađanje nastave (1 dopušteni izostanak)

Uvjeti za upis kolegija:

1. Prednost imaju studenti koji su odslušali i položili izborni kolegij Komunikacijske vještine/Komunikacijski praktikum (izborni kolegij na preddiplomskom studiju).
2. Ako studenata iz točke 1 bude više od 30, prednost će imati oni koji su spomenuti izborni kolegij položili boljom ocjenom.
3. Ako studenata iz točke 1 bude manje od 30, preostala mjesta mogu popuniti studenti koji nisu slušali izborni kolegij Komunikacijske vještine/Komunikacijski praktikum, a koji imaju bolje ocjene iz izbornog kolegija "Osnove traumatske psihologije" (odabir tog kolegija pokazatelj je interesa za područje kliničke psihologije).

Očekivanja od studenata:

1. dobro znanje engleskog jezika (dio literature potreban za pisanje zadaća je na engleskom jeziku)
2. vrlo aktivan i obvezatan angažman tijekom nastave
3. obvezatno i redovito čitanje literature tijekom semestra, koje će se provjeravati, jer je preduvjet za praćenje nastave
4. izrazit interes za psihološko savjetovanje kao područje rada psihologa.

Okvirni sadržaj kolegija

Definicija psihološkog savjetovanja. Razlika prema psihoterapiji. Ciljevi i ishodi savjetovanja. Preduvjeti za uspješno savjetovanje. Teškoće u uspostavi odnosa savjetovatelj-klijent. Osobine savjetovatelja važne za proces savjetovanja. Klijentovo povjerenje u savjetovatelja. Klijentov otpor. Temeljne komunikacijske vještine u savjetodavnom procesu. Faze savjetovanja.

Cilj kolegija

Studenti će steći uvid u činitelje koji otežavaju/olakšavaju uspostavu odnosa između savjetovatelja i klijenta. Prepoznat će vlastite osobine koje ih mogu činiti (ne)uspješnim savjetovateljima. Moći će prepoznati znakove klijentova i vlastitog otpora u savjetodavnom procesu te načine kojima klijent provjerava može li savjetovatelju vjerovati. Studenti će uvježbavati temeljne komunikacijske vještine potrebne u procesu savjetovanja: razumijevanje verbalne komunikacije, prepoznavanje znakova neverbalne komunikacije, aktivno slušanje i postavljanje pitanja. Dobit će osnovne informacije o pojedinim fazama savjetodavnog procesa.

Oblik provođenja nastave i način provjere znanja

2 sata predavanja i 2 sata vježbi tjedno tijekom 7. semestra.
Provjera usvojenosti vještina provodi se tijekom nastave kroz demonstracijske vježbe i igranje uloga. Provjera znanja, stavova i uvjerenja o savjetodavnom procesu provodi se tijekom nastave kroz rasprave i demonstracijske vježbe, pismenim (domaćim) zadaćama i pismenim ispitom nakon odslušanog predmeta.

Popis obavezne literature – potrebne za studij i polaganje ispita 

1. Ajduković, M. i Hudina., B. (1996.). Značaj učinkovite komunikacije u radu pomagača, u: J. Pregrad (ur.) Stres, trauma, oporavak, Društvo za psihološku pomoć, Zagreb, str. 7.- 26.
2. Arambašić, L. (1996.). Savjetovanje, u: J. Pregrad (ur.) Stres, trauma, oporavak, Društvo za psihološku pomoć, Zagreb, str. 63.-86.
3. Dryden, W. (1992.). Key issues for counselling in action, Sage, London.
4. Dryden, W. (1993.). Questions and answers on counselling in action, Sage, London.
5. Dryden, W. (1993.). Hard-earned lessons from counselling in action, Sage, London.
6. Hackney, H.L. i Cormier, L.S. (2001.). The professional counselor, Allyn and Bacon, Boston.
7. Nelson-Jones, R. (2007.). Praktične vještine u psihološkom savjetovanju i pomaganju, Naklada Slap, Jastrebarsko

Popis literature koja se preporučuje kao dopunska
1. Juul, J. (1995.). Razgovori s obiteljima: perspektive i procesi, Alinea, Zagreb.
2. Juul, J. (2006.) Vaše kompetentno dijete: prema novim temeljnim vrijednostima obitelji, Naklada Pelago, Zagreb
3. Schulz von Thun, F. (2001.). Kako međusobno razgovaramo 1: Smetnje i razjašnjenja, Erudita, Zagreb
4. Schulz von Thun, F. (2002.). Kako međusobno razgovaramo 2: Stilovi, vrijednosti i razvitak ličnosti, Erudita, Zagreb
5. Schulz von Thun, F. (2005.). Kako međusobno razgovaramo 3: "Unutarnji tim" i komunikacija primjerena situaciji, Erudita, Zagreb

Način polaganja ispita

Provjera usvojenosti vještina provodi se tijekom demonstracijskih vježbi i igranja uloga. Provjera znanja, stavova i uvjerenja o savjetodavnom procesu provodi se tijekom rasprava, u okviru pismenih (domaćih) zadaća  i pismenim ispitom nakon odslušanog predmeta.

Način praćenja kvalitete i uspješnosti izvedbe predmeta

Nakon odslušanog predmeta studenti anonimno procjenjuju njegov sadržaj, način izvedbe, rad nastavnika i odnos prema studentima. Tijekom godina prati se uspješnost studenata u individualnim i grupnim zadacima, kao i na završnom ispitu.

Potpuniji sadržaj predmeta

Psihološko savjetovanje – Definicija. Razlika prema psihoterapiji. Osobine savjetovanja kao procesa. Ciljevi i ishodi savjetovanja: preuzimanje odgovornosti za vlastite teškoće, poboljšanje razumijevanja problema, usvajanje novih postupaka, stvaranje i održavanje kvalitetnih odnosa s drugim ljudima. Teškoće u uspostavi odnosa savjetovatelj-klijent.

Preduvjeti za uspješno savjetovanje – Prihvaćanje i uvažavanje klijenta takvog kakav jest, Povjerljivost i privatnost. Dobrovoljnost. U središtu pažnje je klijent.

Osobine savjetovatelja važne za proces savjetovanja – Poznavanje i razumijevanje sebe. Dobro psihičko stanje. Osjetljivost i fleksibilnost. Otvorenost. Objektivnost. Profesionalna kompetentnost. Pouzdanost.

Klijentovo povjerenje u savjetovatelja – Razlozi za pojavu nepovjerenja. Što je povjerenje u savjetodavnom procesu i kako se ono razvija? Najčešći načini provjere povjerenja u savjetovatelja te (ne)djelotvorni savjetovateljevi odgovori na njih

Klijentov otpor – Razlozi za pojavu nevoljkosti i otpora. Načini izražavanja otpora. Nedjelotvorni načini savjetovateljeva reagiranja na klijentovu nevoljkost i otpor. Opća pravila o djelotvornijem pristupanju klijentovu otporu: otpor je prirodna pojava, otpor ima funkciju izbjegavanja neugode, klijent ima svoj ritam rada, savjetovatelj također može osjećati/ pokazivati otpor, važnost preispitivanja kvalitete intervencija.

Temeljne komunikacijske vještine u savjetodavnom procesu – Općenito o komunikaciji u procesu savjetovanja. Priroda komunikacijskog procesa. Tumačenje neverbalne i verbalne komunikacije. Nesklad između verbalnih i neverbalnih poruka. Slušanje/neslušanje. Šutnja i kako s njom izaći na kraj. Aktivno slušanje. Postavljanje pitanja.

Faze savjetovanja - Prva faza: upoznavanje klijenta, uspostava (i održavanje) odnosa s njim.
Druga faza: procjena klijenta i prepoznavanje klijentovih životnih uvjeta koji pridonose njegovim trenutačnim teškoćama. Treća faza: dogovaranje i postavljanje ciljeva. Četvrta faza: dogovaranje i provedba intervencija. Peta faza: završavanje savjetovanja i praćenje postignutog.

 

Obavijest o zadaći

Obavijest

 

 

Raspored nastava

Popis zadaća

Popis literature