Što rade psiholozi
Psiholozi istražuju ponašanje pojedinaca i grupa te primjenjuju stečene spoznaje da bi riješili razne probleme ljudi. No poslovi različitih psihologa jako se razlikuju. Neki psiholozi istražuju ljudsko ponašanje: laboratorijskim pokusima i terenskim istraživanjima oni nastoje otkriti kako ljudi opažaju, misle, uče, osjećaju. Drugi su nastavnici koji poučavaju psihologiju u srednjim školama i na fakultetima. Treću skupinu čine psiholozi koji primjenjuju spoznaje o ljudskom ponašanju da bi riješili praktične probleme u životu ljudi. Ovisno o području primjene, primijenjeni psiholozi dijele se u velik broj različitih podskupina. Ovdje ćemo ukratko opisati samo tri važnije.
Školski psiholozi specijalizirani su za unapređenje postupaka odgoja i obrazovanja. Oni intervjuiraju i testiraju učenike te nastoje procijeniti njihove psihološke probleme i izvore poteškoća u učenju. U suradnji s roditeljima i nastavnicima planiraju načine pomoći pojedinim učenicima. Bave se i unapređivanjem metoda poučavanja i ocjenjivanja, ispitivanjem psihološke atmosfere u razredima, profesionalnim informiranjem i savjetovanjem učenika.
Industrijski i organizacijski psiholozi bave se organizacijom ljudskog rada. Nastoje ga olakšati i pridonijeti njegovoj produktivnosti. U tom cilju bave se različitim poslovima: unapređuju metode odabira i osposobljavanja ljudi za razne poslove, razvijaju metode procjene radne uspješnosti, istražuju uzroke umora, nesreća na radu, izostanaka i fluktuacije radnika, analiziraju radna mjesta i predlažu mjere za poboljšanje uvjeta rada; istražuju metode rukovođenja i odnose u radnim grupama, predlažu mjere za povećanje radne motivacije itd. U pravilu, ne bave se izravno pojedincima nego mjerama i programima koji se tiču većih skupina ljudi.
Klinički psiholozi bave se upravo pojedincima, ponajprije onima koji imaju poteškoća u prilagodbi. Sudjeluju u postupku dijagnosticiranja psihičkih premećaja, predlažu načine njihova uklanjanja i prate učinke liječenja. I sami se bave liječenjem nekih poremećaja, kao što su emocionalne smetnje i poremećaji u ponašanju. Bave se i bračnim savjetovanjem, problemima delinkvenata, savjetovanjem ovisnika itd.
Postoje i druge podskupine psihologa kao, npr. dječji psiholozi, koji se bave razvojnim problemima djece i omladine, forenzički i penološki psiholozi, specijalizirani za sudsko vještačenje i kaznene mjere, zatim psiholozi stručnjaci za tržišna istraživanja i ekonomsku propagandu, vojni psiholozi…
Očito je da se poslovi psihologa jako razlikuju. Ipak ima nekih bitnih zajedničkih obilježja njihova profesionalnog rada. Bez obzira na to gdje i što rade, psiholozi u pravilu temelje svoje prosudbe na pažljivo prikupljenim empirijskim podacima. Zbog toga sustavno opažaju ponašanje ljudi u raznim okolnostima i bilježe njihove reakcije, provode vrlo temeljite intervjue, sastavljaju upitnike i provode anketna ispitivanja, primjenjuju testove za ispitivanje ljudskih sposobnosti i osobina ličnosti. Podatke prikupljene ovim metodama zatim obrađuju složenim postupcima statističke analize. Na temelju toga donose sudove o pojedincima i grupama, predlažu terapijske postupke i druge mjere za rješavanje ljudskih problema.
(Iz knjige „Vodič kroz zanimanja“ koju je uredio naš profesor emeritus Branimir Šverko)
Poveznica na digitalno izdanje:
http://mrav.ffzg.hr/zanimanja/
