Iz Razvojne i znanstveno-istraživačke strategije Filozofskoga Fakulteta Sveučilišta u Zagrebu od 2018. do 2023. godine
Misija Filozofskog fakulteta
Misija je Filozofskoga fakulteta biti nacionalni lider i globalni partner u stvaranju, preispitivanju i prenošenju znanja koja oblikuju humanije društvo. Naši se studenti obrazuju za preuzimanje najodgovornijih uloga u stvaranju boljega društva – nastavničkih, istraživačkih, kulturnih i stručnih. Svjesni svoje odgovornosti u tome procesu, vodimo se načelima podučavanja temeljenoga na istraživanju, otvorenosti i etičnosti. Filozofski fakultet posvećen je stvaranju poticajnoga okruženja za provođenje vrhunskih istraživanja u društvenim i humanističkim znanostima. Integracijom u europski istraživački prostor osiguravamo veći odjek svojih istraživanja, a mladim istraživačima omogućujemo pristup naprednim tehnologijama i vještinama. Odgovorni prema prošlosti i otvoreni prema budućnosti, istražujemo i kritički vrednujemo nacionalno nasljeđe i identitet. Vjerujući u načelo slobode u istraživanju, potičemo istraživače u oblikovanju relevantnih pitanja i unutar tradicionalnih istraživačkih polja i u međudisciplinarnome prostoru.
Filozofski fakultet prepoznaje i prihvaća svoju ulogu u stvaranju naprednijega društva. Svojom stručnom i znanstvenom ekspertizom pomažemo društvu da prepozna i uspješno odgovori na lokalne, nacionalne i globalne izazove. Koristeći prednosti smještaja u glavnome gradu, osnažujemo veze između Fakulteta, javnoga i privatnoga sektora, što je temelj za inovativna partnerstva i komparativna prednost za ulazak studenata na tržište rada.
Vizija Filozofskog fakulteta
Filozofski fakultet osnažit će svoju poziciju u području društvenih i humanističkih znanosti na prostoru srednje i jugoistočne Europe. Svojim studijskim programima privlačit će najkvalitetnije i najmotiviranije studente iz Republike Hrvatske i inozemstva te će biti poticajno i poželjno mjesto za studiranje i znanstveni rad. Strateški jasnije planirana istraživanja i ciljanije međunarodno djelovanje definirat će znanstveno-nastavnu djelatnost i integraciju Fakulteta u Europski istraživački i visokoobrazovni prostor. Usklađivanje struktura studijskih programa na temelju kompetencija koje pojedini programi nude olakšat će povezivanje i prohodnost između različitih razina studija: preddiplomske, diplomske i poslijediplomske.
Filozofski fakultet kontinuirano će raditi na podizanju znanstvene, društvene, kulturne i gospodarske relevantnosti znanstvenoga i nastavnoga rada te promociji kompetencija i znanja u javnome prostoru. Društvene i humanističke znanosti te Filozofski fakultet kao njihovo institucionalno središte u Republici Hrvatskoj prepoznavat će aktualne nacionalne i globalne probleme te aktivno doprinositi u njihovu rješavanju. Filozofski fakultet kao javna ustanova zastupat će visoku razinu društvene odgovornosti, što uključuje etičnost u istraživanjima, odgovornost u podučavanju kompetentnih stručnjaka, osjetljivih prema važnim društvenim problemima i ranjivim društvenim pojedincima i skupinama. Filozofski fakultet bit će primjer učinkovitosti i organiziranosti u financijskome, pravnom i strukturnom smislu.
Znanstveno-istraživačka strategija za POLJE PSIHOLOGIJA (5.06)
1. Etiologije individualnih razlika u ličnosti, sposobnostima i životnim ishodima
Cilj istraživanja unutar ove teme bio bi istražiti izvore individualnih razlika u različitim psihološkim konstruktima, odnosno ispitati kako biološki i socijalni čimbenici doprinose razvoju ličnosti i sposobnosti te kako odnosom dispozicija i različitih životnih ishoda utječu na područje obrazovanja, osobnoga rasta i razvoja odnosno dobrobiti te socijalno relevantnih ponašanja i stavova. Ovoj istraživačkoj problematici može se pristupiti iz nekoliko metodoloških i sadržajnih osnova. Jedna je u okviru metodologije genetičkih istraživanja gdje bi se podaci prikupljali na genetički informativnim populacijama (istraživanja blizanaca i obiteljska istraživanja), a moguće je koristiti i podatke iz javne domene koji su prikupljeni u okviru međunarodnih projekata u kojima su sudjelovali članovi Odsjeka za psihologiju. Druga je evolucijski kontekst koji naglašava postavke evolucijske biologije o uspješnosti prilagodbe određenom interakcijom genetskih, morfoloških, fizioloških i ponašajnih činitelja u određenome socijalnom okruženju. Neuspjela prilagodba dovest će do nastanka bolesti u užem smislu odnosno do lošije prilagodbe i snižene kvalitete života pojedinca, a ključno je pitanje koji činitelji do toga dovode. Posebno se namjeravamo usmjeriti na one teorijske okvire i konstrukte o kojima u području istraživanja etiologije individualnih razlika nema mnogo podataka (primjerice HEXACO model u području ličnosti ili istraživanje obrazovnih ishoda u funkciji genetskih čimbenika, ličnosti i sposobnosti i sl.). Svakako treba uzeti u obzir svojstva pojedinca poput anksioznosti, depresivnosti i načina suočavanja te osobine temperamenta/ličnosti, prvenstveno one koje se iskazuju u povećanoj aktivnosti sustava inhibicije odnosno sustava aktivacije, socijalne činitelje te obrasce partnerskih i obiteljskih odnosa. Budući da je jedna od temeljnih metoda provjere evolucijskih hipoteza testiranje univerzalnosti određenih oblika ponašanja, dio postavki bit će provjeren međukulturalno.
2. Primjena psihometrijske teorije u konstruktnoj i pragmatičkoj validaciji suvremenih psihologijskih mjernih instrumenata
Psihometrijska teorija i specifični modeli u suvremenoj teoriji testova nude precizan kvantitativni okvir i cjelovit metodološki aparat za provjeru hipoteza o strukturi, stabilnosti i izvorima inter- i intraindividualnoga varijabiliteta u mjerama psiholoških konstrukata razvijenih unutar svih domena znanstvene psihologije. Takvi psihometrijski modeli i pripadna multivarijatna metodologija predstavljaju pritom nužan temelj za evaluaciju kvalitete izvedenih operacionalizacija u psihologiji, ali i društvenim znanostima općenito. Intenzivan tehnološki razvoj doveo je do sve masovnije računalne primjene psiholoških mjernih instrumenata i primjene putem interneta, što zahtijeva određene prilagodbe i temeljite validacije ishoda tako provedenih mjerenja. Predložena istraživačka tema uključuje validacijske postupke koji se odnose kako na modele za analizu i integraciju različitih mjera uratka dostupnih putem računalne primjene testova, tako i na ispitivanje specifičnih izvora individualnih razlika u testovnim rezultatima, kao što su osobine ličnosti, varijacije u nekim biološkim faktorima i strategije ispitanika pri rješavanju testova. Posebna pažnja bit će posvećena primjeni ovih modela i specifične metodologije na područje mjerenja ličnosti u organizacijskome kontekstu. Istraživanja će se tako usmjeriti na provjere povezanosti osobina ličnosti odmjerenih klasičnim i suvremenim pristupima s različitim vrstama radnoga ponašanja (uspjeh u osnovnim radnim zadacima, nepoželjno organizacijsko ponašanje, odgovorno organizacijsko ponašanje te uspjeh u rukovoditeljskoj ulozi), čime bi se postavio temelj i za razvoj praktično primjenjivoga sustava za odabir i razvoj zaposlenika. Stoga bi istraživački nalazi prikupljeni u okviru ove znanstvene teme, uz očekivane metodološka unaprjeđenja, kao i psihometrijsko-teorijske doprinose, mogli ponuditi i korisna praktična rješenja, potencijalno upotrebljiva i važna osobito u domeni upravljanja ljudskim potencijalima.
3. Istraživanje kognitivnih, motivacijskih i kontekstualnih odrednica obrazovnih ishoda u klasičnome poučavanju i poučavanju u internetskome okruženju
Psihološke karakteristike pojedinaca od velike su važnosti u ostvarivanju i predviđanju ishoda u obrazovnome procesu. Te se karakteristike grubo mogu podijeliti u kognitivne i motivacijske. Od motivacijskih čimbenika najistaknutiji su stavovi prema predmetu poučavanja, očekivanja uspjeha u procesu poučavanja te subjektivne vrijednosti ishoda učenja u pojedinom tematskom području. Od kognitivnih su najistaknutiji opći kognitivni status, radno pamćenje, dugoročno pamćenje te s njima povezani procesi pažnje i percepcije. Područje međuodnosa kognitivnih, motivacijskih i kontekstualnih odrednica obrazovnih ishoda u poučavanju sadržaja kako iz prirodnih tako i društvenih predmeta još uvijek nije dovoljno istraženo. Ovo je dodatno važno u kontekstu sve raširenijega načina poučavanja u internetskome okruženju koje postaje sve učestalije. Stoga je potrebno istražiti kako navedene varijable mogu doprinijeti što boljem predviđanju i ostvarivanju planiranih ishoda učenja. Osim provjere teorijskih modela spoznaje dobivene na temelju ovih istraživanja pomoći će u preporukama za buduću obrazovnu praksu i moguće intervencije, poput kreiranja što učinkovitijega sustava e-učenja i e-testiranja. Usto spoznaje se planiraju koristiti za osmišljavanje kognitivnih treninga koji uglavnom počivaju na osnaživanju sposobnosti radnoga pamćenja kod različitih populacija (od hiperaktivnosti kod djece preko osnaživanja pažnje i multitaskinga kod odraslih), a primarno su posljedica razumijevanja prirode i strukture kognitivnih procesa u ishodima poučavanja.
4. Internet, razvoj i zdravlje
Internet je nesumnjivo stvorio sasvim novi informacijski krajolik koji oblikuje društvenu stvarnost i to u širokome rasponu ponašanja i doživljavanja ljudi. U području zdravlja oblikuje vjerovanja o uzrocima smetnji i poremećaja, njihovoj pojavnosti i načinima liječenja. Nedavno istraživanje Europske komisije (2015) pokazalo je da više od 59% građana pretražuje internet kako bi dobili informacije o zdravlju, te da ga mladi ljudi pretražuju značajno češće od starijih. Iako samo internetsko pretraživanje zdravstvenih informacija može biti korisno, istraživanja pokazuju da ono ima i brojne negativne posljedice. Internetske stranice koje korisnici smatraju vjerodostojnima uglavnom sadrže mnogo netočnih i nepotpunih informacija. One često navode na samodijagnosticiranje i samostalno liječenje, što je rizično zbog ograničenih medicinskih znanja većine ljudi. Istraživanja pokazuju da kod jedne trećine pojedinaca dolazi do izrazitoga povišenja anksioznosti nakon pretraživanja o zdravlju, stanja koje se popularno naziva cyberhondrijom. Korištenje interneta danas je i važna domena kada se radi o psihofizičkome razvoju djece i mladih. Utjecaj medija i tehnologije na razvojne procese i ishode sve je izraženiji. Istodobno se javljaju dvije suprotne zabrinutosti: da mediji i tehnologija štete ljudskomu razvoju kakvoga do sada poznajemo, a druga da će osobe koje u suvremenome društvu nemaju privilegiju korištenja novih tehnologija i medija biti na neki način zakinute u svome razvoju te se neće moći prilagoditi suvremenomu digitaliziranom društvu. Digitalno doba koje snažno mijenja sve aspekte života nužno se odražava na razvoj pojedinca, no svi aspekti toga utjecaja, kao primjerice mehanizmi tih utjecaja, još nisu dovoljno poznati. Ovo istraživačko područje počinje biti u fokusu i velikoga broja kako razvojnih tako i zdravstvenih psihologa. Cilj planiranih istraživanja bio bi ispitivanje demografskih, dispozicijskih i ponašajnih rizičnih čimbenika koji bi objašnjavali interindividualne razlike u reakcijama na pretraživanje zdravstvenih informacija na internetu. Dodatno, potrebno je doći do spoznaja o učincima digitalnih tehnologija na različite aspekte razvoja pojedinaca u svim razvojnim razdobljima (djetinjstvo, adolescencija, odrasla i starija dob). Istraživanje uloge interneta u razvoju i zdravlju kako pojedinaca tako i šire zajednice povećat će širu društvenu relevantnost rezultata istraživanja iz kojih bi mogle proizaći preporuke za odgoj i obrazovanje te šire socijalne i zdravstvene politike.
5. Izazovi konstrukcije identiteta, interpersonalni i međugrupni odnosi u promjenjivim kontekstima hrvatskoga društva
Predložena tema predstavlja operacionalizaciju strateškoga istraživačkog cilja broj 2 Odsjeka za psihologiju, koji je definiran kao istraživanja unaprjeđenja interpersonalnih i međugrupnih odnosa (vidjeti dokument Samoanaliza preddiplomskog i diplomskog studija psihologije u razdoblju od 2008. do 2013.). Tijekom prethodnih godina ekstenzivno su istraživane determinante interpersonalnih i međugrupnih odnosa, no uglavnom u kontekstu narušenih socijalnih odnosa. Nova istraživačka strategija predviđa razvoj projektnih prijedloga i istraživačkih nacrta usmjerenih na utvrđivanje determinanti koje pridonose pozitivnim socijalnim odnosima u kontekstu razvoja višestrukih identiteta kao indikatora zdravoga psihosocijalnog razvoja pojedinca i zajednica. Ova je orijentacija u skladu sa suvremenim trendovima u području društvenih znanosti, posebno psihologije, koja se usmjerava više na razvoj pozitivnih odnosa, a ne samo na „popravljanje“ narušenih. Istraživački program će tako uključiti istraživanja koja će nastaviti postojeće istraživačke programe integracijskih procesa većine i manjine u etnički mješovitim zajednicama, s ciljem utvrđivanja faktora koji pridonose izgradnji stabilnih funkcionalnih zajednica. U tome će se kontekstu posebna pozornost posvetiti školi kao sustavu koji može pridonijeti pozitivnim integracijskim procesima. Očekuje se da će ovi istraživački napori omogućiti odgovor i na pitanja integracije imigranata, što je ključan društveni izazov u zemljama Europske unije u godinama koje dolaze. Također će se istraživati razvoj višestrukih identiteta različitih manjinskih skupina (etničke, rodne, seksualne manjine) i njegov doprinos uspješnoj psihosocijalnoj prilagodbi. Posebna će se pozornost posvetiti obiteljskim utjecajima u razvoju stabilnih višestrukih identiteta, pa će se u tom kontekstu ispitivati faktori koji pridonose razvoju i održavanju uspješnih partnerskih veza, te utjecaju stabilnih roditeljskih veza na razvojne ishode djece. Očekuje se da se iz postojećih istraživačkih programa razviju nova istraživačka pitanja i programi, uz umrežavanje s domaćim znanstvenicima iz srodnih disciplina, kao i s istaknutim znanstvenicima iz inozemstva.
Međudisciplinarna suradnja
1. Istraživanje karijernoga ponašanja milenijske generacije – karijernih potreba, motivacijskih prediktora karijernih odluka, obrazovnih i organizacijskih prediktora radne dobrobiti (Centar za razvoj karijere)
Recentne društvene i ekonomske promjene redefinirale su karijeru, a pred pojedinca postavile nove zahtjeve. Suvremene teorije karijernoga razvoja naglašavaju važnost socijalnog učenja i samopoimanja. Proaktivnost, emocionalna stabilnost i optimizam, sposobnost donošenja odluka, cjeloživotno učenje te transverzalne vještine prediktori su zapošljivosti mladih i adaptivnoga radnog ponašanja. Za psihologiju i druge društvene znanosti relevantno je istražiti karijerne potrebe mladih te situacijske prediktore njihove radne učinkovitosti i dobrobiti. Osim na globalnoj razini, ovo pitanje je posebno relevantno za hrvatsko društvo koje karakterizira povećana mobilnost mladih prema drugim zemljama zbog školovanja i posla koju još uvijek ne prate isti procesi u obrnutome smjeru – dolazak stranih studenata i radnika u Hrvatsku.
2. Povijesni , društveni i psihološki aspekti posredovanja i recepcije narativa o ratu devedesetih u Hrvatskoj (Međudisciplinarna suradnja)
Suvremene studije rata i mira određuju prijenos narativa o prošlim sukobima kao vrlo značajan element političke socijalizacije druge i kasnijih postkonfliktnih generacija. Stoga je namjera u okviru ove teme propitati na koji se način prenosi i posreduje narativ o oružanome sukobu u Hrvatskoj 1991. – 1995. (u obiteljima preživjelih u Hrvatskoj, obrazovanju, komemorativnim praksama, književnosti, filmu itd.), koji je sadržaj toga narativa, kako ga mlađe generaciju razumiju, interpretiraju i uključuju u svoj doživljaj nacionalne povijesti i svoje političke socijalizacije. Tema je društveno relevantna budući da su se narativi o nedavnoj prošlosti pokazali kao važan čimbenik u oblikovanju kolektivnih i individualnih identiteta. Ovako zamišljena tema temelji se na interdisciplinarnome pristupu te pretpostavlja unutarfakultetsku suradnju na razini triju odsjeka (Odsjeka za povijest, Odsjeka za psihologiju i Odsjeka za sociologiju).