Starenje populacije jedan je od ključnih društvenih izazova današnjice. Kognitivne intervencije namijenjene starijim osobama predstavljaju jedan vid odgovora na ovaj društveni problem. Istraživanja pokazuju nejednoznačne rezultate učinkovitosti treninga u osnaživanju kognitivnih funkcija i svakodnevnog funkcioniranja starijih osoba, no ključni problem pritom predstavljaju metodološke specifičnosti pojedinačnih istraživanja. Planirano istraživanje smješteno je u širok teorijski okvir unutar kojeg se obično provode mala, parcijalna istraživanja. Istraživanjem će biti obuhvaćen širok raspon mjera za provjeru različitog stupnja transfera kao mjere učinkovitosti treninga te će učinkovitost treninga biti provjerena na svim razinama plastičnosti (neuralnoj, kognitivnoj i ponašajnoj). Ovako koncipirano istraživanje može dati odgovor na pitanja mehanizama u pozadini (ne)učinkovitosti treninga te doprinijeti empirijskoj potvrdi teorija plastičnosti, kognitivnog starenja, afektivne kontrole i izvršnih funkcija.